Hazreti Hasan mir neka je na nj

Hazreti Hasan mir neka je na nj

vezani članci

IMAM HASAN MUDŽTEBA


Kratki pregled biografije Imama Hasana, mir neka je na nj


Drugi Imam šiitskoga svijeta, prvi plod blagoslovljenog braka Alija, mir neka je na nj, i plemenite Poslanikove kćeri Fatime, mir neka je na nju, rođen je polovinom mjeseca ramazana 3. godine po Hidžri u Medini.
Hasan ibn Ali, mir neka je na nj, nije proveo previše godina uz svoga veličanstvenoga djeda, budući da mu je bilo otprilike sedam godina kad je Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, preselio sa ovoga svijeta.
Nakon Poslanikove, mir i blagoslov neka je na nj i njegove, smrti, narednih skoro trideset godina proveo je uz svoga oca, Zapovjednika vjernika, mir neka je na nj, a nakon Alijevog, mir neka je na nj, šehadeta (40. h.g.), deset godina je obavljao dužnost Imama ummeta, da bi 50. godine po Hidžri bio, posredstvom Muavijine spletke, otrovan i preselio je kao šehid u 48. godini života. Sahranjen je na mezaristanu Bakija u Medini.


Pomagač obespravljenih


U islamskom učenju, imućni ljudi imaju veliku odgovornost spram slabih i siromašnih u zajednici, te, u skladu s dubokom duhovnom sponom i bratskom povezanošću u vjeri između muslimana, moraju uvijek nastojati udovoljiti potrebama slabih i siromašnih u društvu. Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, i naši vjerski predvodnici nisu u tom pogledu ostavili samo izričite preporuke, već je svaki od njih u svome vremenu bio najbolji primjer čovjekoljublja i brige za slabe.Ne samo da se drugi Imam odlikovao izvanrednim stupnjem kad je riječ o znanju, bogobojaznosti, skrušenosti i ibadetu, nego je među elitom i pukom bio stalno spominjan po svojoj darežljivosti, pomoći ugroženima i slabima. Činjenica da Imam, mir neka je na nj, postoji pružala je utjehu svim slabima i siromašnima. Nijedan siromah nije se s njegovih vrata vratio praznih ruku. Niko potišten nije Imamu iznio svoje jade i nevolje, a da kod njega nije našao utjehu. Ponekad bi čak i prije nego bi se siromah, stideći se, usudio da iznese svoju potrebu, Imam udovoljio njegovoj potrebi, ne dopuštajući tako da ovaj osjeti sramotu i poniženje traženja.
Sujuti u svojoj Historiji piše: “Hasan ibn Ali odlikovao se golemim moralnim odlikama i ljudskim vrlinama. Bio je izvanredna ličnost, strpljiv, uljudan, pouzdan, širokogrudan i darežljiv, te je bio omiljen meĎu ljudima.”


Poučno postupanje


Imam Mudžteba, mir neka je na nj, ponekad bi siromasima poklanjao izuzetno velike svote novca odjednom, i to toliko da je to bilo začuđujuće. Smisao ovako bogatih poklona bio je u tome da je hazreti Mudžteba, mir neka je na nj, tako htio siromaha učiniti zauvijek nepotrebitim, odnosno omogućiti mu da zadovolji sve svoje potrebe, nastavi živjeti dostojno čovjeka i sa ovim kapitalom se brine sam o sebi. Imam nije volio davati siromahu skroman iznos, onoliko koliko je dovoljno za jedan dan,tako da ovaj svakog dana iznova mora pružati ruku pred drugim i tražiti milostinju kako bi preživio.
Porodica znanja i vrline
Jednog dana Osman je sjedio pred džamijom, kad naiđe neki prosjak i zatraži milostinju. Osman mu pruži pet dirhema, a prosjak reče: “Uputi me na nekoga ko će mi udijeliti više” Osman mu pokaza na hazreti Mudžtebu i Huseina ibn Alija, mir neka je na njih, i Abdullaha ibn Džafera, koji su sjedili u jednom uglu džamije, i reče: “Idi mladićima koji ondje sjede i zatraži od njih da ti pomognu.”
Prosjak otiđe k njima i izloži im svoju potrebu. Hazreti Mudžteba, mir neka je na nj, reče: “Tražiti novčanu pomoć od drugih dozvoljeno je samo u tri slučaja: zarad krvarine koju je čovjek dužan platiti, a nije u stanju to učiniti; ukoliko ima težak dug, a ne može ga vratiti; i ukoliko je siromašan i slab, a nije u stanju nikako sebi pomoći. Koji od ovih slučajeva se odnosi na tebe?” Prosjak odgovori: “Ustvari, jedan od ta tri slučaja je moj.” Hazreti Mudžteba, mir neka je na nj, tad mu dade pedeset dinara. Sljedeći hazreti Hasana, Husein ibn Ali dade mu četrdeset i devet, a Abdullah ibn Džafer četrdeset i osam dinara.
U povratku, prosjek opet naiđe pored Osmana. “Kako si prošao?”, upita ga Osman, a ovaj reče: “Tražio sam od tebe novac, i ti si mi dao, ali nisi me pitao za šta mi treba. Ali, kad sam otišao ovoj trojici, jedan od njih pitao me na šta ću utrošiti taj novac, pa mu odgovorih, a onda me sva trojica bogato darovaše.” Osman kaza: “Ta porodica je osovina znanja i mudrosti, vrelo dobra i vrline; pa ko bi mogao biti poput njih!”

Komentari

Ostavite komentar

* Polja označena zvjezdicom svakako moraju vrijednosti.